---

Autor: GazetaBitcoin
Topic original: Bitcoin: The dream of Cypherpunks, libertarians and crypto-anarchists

---

---

Vlasti već stoljećima tlače ljude. Jedan od prvih oblika takvog tlačenja nastao je tijekom Rimskog Carstva, prije dvije tisuće godina. Vrijeme je prolazilo, no ta je praksa opstala. Metode su raznolike i uključuju izravne i neizravne poreze, inflaciju, cenzuru pristupa informacijama, podizanje optužnica, zabrane, ropstvo, nepravedna suđenja te prikupljanje osobnih podataka i njihovo korištenje protiv poštenih ljudi. Međutim, sve to vodi istom krajnjem cilju: moć mora ostati u rukama elita, dok siromašni moraju raditi za njihovu dobrobit. Ljudi su pružali otpor, no najčešće su ostajali praznih ruku. Tu epsku borbu, koja traje još od davnina, Murray Rothbard najbolje opisuje kao „veliki sukob koji se vječno vodi između slobode i moći”.

Jedan od načina za postizanje slobode bilo je korištenje privatnog novca, no vlasti ne prihvaćaju takvu konkurenciju. Štoviše, vlasti još od vremena Rimskog Carstva imaju monopol na kovanje novca. Ipak, težnja ljudi za privatnim novcem postoji već stoljećima, a povijest nam pokazuje da je privatni novac u raznim oblicima postojao u mnogim prilikama.

Ugledni ekonomist i filozof Friedrich August von Hayek, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1974. godine, potaknuo je vrlo opravdanu raspravu u svom remek-djelu Denacionalizacija novca: Argumentacija u novom ruhu: "[...] ne mogu se oteti dojmu i zapitati zašto su ljudi tako dugo trpjeli vlade koje su tijekom više od dvije tisuće godina provodile isključivu vlast, redovito je koristeći kako bi ih izrabljivale i varale". Još jedna ključna figura koja je zagovarala potrebu za privatnim novcem jest Murray Rothbard.

Između 1700. i 1900. godine u Sjedinjenim Američkim Državama u optjecaju su bile različite privatne kovanice. Prva privatna kovanica u povijesti SAD-a jest bakreni novac obitelji Higley, iskovan 1737. godine. Možda najpoznatije među njima jesu zlatne kovanice obitelji Bechtler (prvi put izdane 1831.), poznate po većoj čistoći od kovanica koje je izdavala država. Tvrtka Moffat & Co. iz San Francisca također je ispisala dio povijesti tijekom zlatne groznice svojim kovanim novcem. Jedan od najtraženijih primjeraka bio je „Brasherov dublon” (Brasher Doubloon), koji je 1787. godine iskovao Ephraim Brasher. Među ostalim značajnim primjercima privatno kovanog novca valja spomenuti: Morganove dolare (Morgan Dollars), kovanice „Saint-Gaudens Double Eagle” te „Barberov četvrt-dolar” (Barber Quarter). Naravno, vlasti se nisu slagale s radom privatnih kovnica, no nesporno je da je u različitim razdobljima postojao novac koji su one kovale. Ti su se kovani novci masovno koristili, unatoč nastojanjima države da takvu proizvodnju zaustavi.

---

Libertarijanizam i anarhizam



Prošle su godine, a država je nastavila zabranjivati privatni novac svim mogućim sredstvima. Pritisak je postajao sve snažniji. No, i želja ljudi za slobodom postajala je sve jača. U prošlosti su te ideje izražavali putem liberalizma, koji se kasnije razvio u libertarijanizam. Prvi oblici libertarijanizma pojavili su se između 18. i 19. stoljeća. O modernom libertarijanizmu, koji se razvija od 1950-ih godina, govorili su velikani poput Murrayja Rothbard-a, Miltona Friedman-a i Hayek-a. Prema Rothbard-u: „Libertarijansko se načelo temelji na jednom središnjem aksiomu: nijedan pojedinac ni skupina pojedinaca ne smije izvršiti agresiju na osobu ili imovinu bilo koga drugoga. To se može nazvati „aksiomom neagresije“. „Agresija” se definira kao pokretanje uporabe fizičkog nasilja ili prijetnje takvim nasiljem protiv osobe ili imovine bilo koga drugog. Agresija je stoga sinonim za „upad” (invaziju).“ Općenito govoreći, može se reći da je libertarijanizam bio usmjeren na prava pojedinca, ograničavanje vlasti te poticanje slobodnog tržišta i mira.

Jedan od oblika libertarijanizma jest anarhizam. Iako je taj pokret radikalniji, i dalje je usmjeren na pojedince. U svojoj biti, anarhizam podrazumijeva društvo bez vlasti i slobodne pojedince kojima ne upravljaju zakoni, već slobodni dogovori. Sam pojam „anarhija” znači „odsutnost vlasti”. Međutim, anarhizam se ne bi trebao povezivati s nasiljem: nikada nije bio povezan s nasiljem, niti će to ikada biti. Izvrsno objašnjenje te teme daje kanadska teoretičarka L. Susan Brown: „Iako se anarhizam u javnosti doživljava kao nasilan pokret usmjeren protiv države, riječ je o mnogo suptilnijoj i nijansiranijoj tradiciji od pukog protivljenja državnoj vlasti. Anarhisti se protive ideji da su moć i dominacija nužni za društvo te se umjesto toga zalažu za oblike društvenog, političkog i gospodarskog ustroja koji se temelje na suradnji i nisu hijerarhijski”.

---

Kriptoratovi



Napuštamo godinu 1950. i ulazimo u tehnološko doba: ARPANET, preteča interneta, nastaje 1967. godine; mikroprocesori se razvijaju na temelju Moore-ova zakona; osobna računala (PC) pojavljuju se 1975. godine; World Wide Web pokrenut je 1989. godine. Kriptografija je cvjetala zahvaljujući Friedman-ovu briljantnom umu. No, sva ta tehnološka dostignuća (još) nisu bila namijenjena javnosti: država je upravo otkrila novi način ugnjetavanja, možda i najopasniji – nadzor. Bio je to kontinuirani proces zadiranja u privatnost ljudi. Ako pojedinac špijunira susjeda kroz prozor, mogao bi završiti na sudu; ako vlada špijunira cijelu naciju, problema nema. Ako obična osoba pokuša doznati pojedinosti o tuđim financijskim transakcijama, može biti tužena; ako država želi doznati sve financijske transakcije svakog pojedinca, problema nema.

Tehnologija je vlastima ponudila moćno oružje koje su počele koristiti punim kapacitetom kako bi ostvarile potpunu kontrolu, ponajprije putem agencija kao što je NSA. Stalna glad vlasti za informacijama o građanima pretvorila se u glad za „velikim podacima” (big data): svaki je pojedinac uvjetovan dokumentima koje izdaje država. Ne možete roditi bez identifikacijske isprave koju je izdala država, ne možete stupiti u brak bez nje, ne možete umrijeti bez nje, ne možete dokazati svoj identitet bez nje, ne možete pristupiti bolnicama bez nje i tako dalje. Pritom se svi ti podaci bilježe u bazama podataka kojima upravljaju različita tijela državnog aparata; u konačnici, njima upravlja država.

U tim teškim vremenima, 1975. godine, Whitfield Diffie izumio je kriptografiju javnim ključem i taj briljantan alat učinio dostupnim javnosti. Vlada je reagirala ponudivši pomoć pri „čuvanju sigurnosti” privatnih ključeva građana. To se nikada nije dogodilo, a od tog su trenutka započeli takozvani „kriptoratovi”. Godine 1977. Ron Rivest, Adi Shamir i Leonard Adleman osmislili su algoritam za enkripciju RSA; taj se algoritam temeljio na kriptografiji javnog ključa. Sljedeći potez NSA-e bio je zabraniti javni pristup Diffie-jevu izumu te izvoz algoritama za enkripciju izvan SAD-a. Direktor NSA-e Bobby Inman zabrinuo se jer su ljudi mogli doći do tehnologije enkripcije koju su do tada koristile isključivo obavještajne agencije. U članku časopisa Wired iz 1993. godine objavljen je sadržaj dopisa koji je Inman poslao 1979., a u kojem je upozorio da „nevladine kriptološke aktivnosti i objavljivanje [...] predstavljaju jasne rizike za nacionalnu sigurnost”. Algoritmi za enkripciju smatrani su povjerljivim informacijama i zaštićeni saveznim propisima, poput ITAR-a (Propisi o međunarodnom prometu oružjem – *International Traffic in Arms Regulations*, 22 CFR 121–128). Njihov izvoz mogao je rezultirati kaznom od 10 godina zatvora. Kao odgovor na to, javnost je na majice otisnula nekoliko redaka RSA koda, a agencija je upozorila da bi nošenje takvih majica tijekom putovanja izvan SAD-a ili njihov izvoz značili zatvorsku kaznu za „prekršitelje”, budući da su se takve majice smatrale „streljivom”. Osobe s tetovažama RSA algoritma također su smatrane prekršiteljima. Možda je to bio prvi put da je vlast strahovala od gubitka kontrole. Taj se strah ogleda u nazivu dokumenta koji je objavio Inman: „Nebo se ruši”.

John Gilmore, hrabar mladić, odvažno je stajao pred tom agencijom. U istom se članku časopisa Wired citiraju njegove riječi: „Pokažite nam. Pokažite javnosti kako je vaša sposobnost narušavanja privatnosti bilo kojeg građanina spriječila veliku katastrofu. Oni ograničavaju slobodu i privatnost svih građana – kako bi nas obranili od bauk-prijetnje koju ne žele objasniti. Odluku o tome da doslovno žrtvujemo svoju privatnost mora donijeti cjelokupno društvo, a ne vojna obavještajna agencija jednostranim potezom.”

---

Cypherpunkeri i kriptoanarhija: „Pobunjenici s razlogom”



Premotajmo vrijeme na 1992. godinu. Skupina od troje entuzijasta za kodiranje i kriptografa – koju su činili Timothy C. May, John Gilmore i Erich Hughes – otkrivaju da dijele sličnu viziju po pitanju vladina nadzora i cenzure. Svi su oni posjedovali duboko znanje iz područja računalnih znanosti. May je radio kao glavni znanstvenik u Intelu, Gilmore je proveo godine u tvrtki Sun Microsystems prije nego što je pokrenuo vlastitu tvrtku, dok je Hughes bio programer i matematičar. Počeli su se sastajati u Gilmore-ovu uredu na području zaljeva San Francisca, nastojeći pronaći načine za zaštitu privatnosti ljudi pomoću kriptografije. Ubrzo im se pridružuje još jedna entuzijastica: hakerica Jude Milhon, poznata i kao St. Jude. Također pronalazi ime za skupinu: kombiniranjem riječi „cipher” (vezane uz kriptografiju) i „cyberpunk” (koji je dio žanra znanstvene fantastike utemeljenog na distopijskoj stvarnosti i anarhiji) osmislila je naziv „Cypherpunks”.

Skupina se razvijala i mnogi su joj se drugi pridružili. Kako bi ostali u kontaktu, pokrenuli su dopisnu listu; arhivu poruka moguće je pronaći na stranicama Metzdowd.com i Cypherpunks.venona.com. U razdoblju najveće aktivnosti brojala je oko 2000 pretplatnika.

Ideologija cypherpunka podigla je libertarijanizam i anarhizam na sasvim novu razinu: kriptoanarhizam. „Utvara kruži modernim svijetom – utvara kriptoanarhizma”, izjavio je Tim May 1988. godine u djelu koje je postalo poznato kao remek-djelo cypherpunk literature: Manifest kriptoanarhista.

„Cypherpunkovi pišu kod”, naglasio je Eric Hughes u djelu „Manifest cypherpunka”, još jednom znamenitom tekstu koji predstavlja dio povijesti. Putem koda željeli su ljudima pružiti privatnost. Željeli su da javnost ima slobodan pristup kriptografiji. Ostale teme od interesa bile su internetska anonimnost, teorija igara, sigurna razmjena datoteka, sustavi reputacije, slobodno tržište i građanski neposluh. Steven Levy, autor spomenutog članka u časopisu *Wired*, nazvao ih je izrazom koji je nemoguće prevesti na strani jezik: „techie-cum-civil libertarians” (tehnički stručnjaci koji su ujedno i borci za građanske slobode).

Još jedna velika želja cypherpunka bila je stvaranje elektroničkog novca – oblika novca kojem se ne može ući u trag, a koji bi mogao zaustaviti vladin nadzor nad financijskim životom pojedinaca.

S vremenom su se toj skupini pridružili mnogi entuzijasti koji su dijelili tu ideologiju. Među najistaknutijima možemo izdvojiti Philipa Zimmermann-a, tvorca PGP-a, Juliana Assange-a, osnivača WikiLeaksa, Jacoba Appelbaum-a, razvojnog programera Tora, te Hala Finney-a, razvojnog programera PGP-a 2.0 i koncepta *Reusable Proof-of-Work*. Ostali istaknuti cypherpunkeri mogu se pronaći ovdje.

DigiCash
Neki od tih kriptografa počeli su raditi na ostvarenju sna koji su imali: elektroničkom novcu. Pritom su imali uzor: DigiCash dr. Davida Chaum-a. Rad Davida Chaum-a bio je nadahnuće za skupinu Cypherpunks, a njega se može nazvati „djedom” Cypherpunksa. Njegovi su radovi (poput „Untraceable Electronic Mail, Return Addresses, and Digital Pseudonyms”, „Blind Signatures for Untraceable Payments” ili „Security without Identification Card Computers to make Big Brother Obsolete”) dokazali da je razmišljao daleko ispred svog vremena. Već je 1989. godine uspio pokrenuti tvrtku za elektronički novac DigiCash Inc. Tvrtka je javnosti ponudila sustav plaćanja eCash i valutu CyberBucks, koji su se temeljili na tehnologiji slijepih potpisa. Taj je prijedlog doista primijenjen u stvarnim plaćanjima, a prihvatile su ga brojne banke, poput banaka Mark Twain Bank iz St. Louisa, Deutsche Bank, Credit Suisse, Norske Bank i Bank Austria. Za Chaum-ov izum zainteresirali su se i drugi veliki igrači: Visa, Netscape, ABN Amro Bank, CitiBank i ING Bank. Čak je i Bill Gates pokušao integrirati DigiCash u Windows '95. Nažalost, potonji nikada nisu potpisali ugovore s Chaum-om. Naposljetku, 1998. godine, tvrtka DigiCash Inc. otišla je u stečaj. Sustav nije privukao korisnike, a Chaum-ov je prijedlog bio i ispred svog vremena.

Cypherpunkovi su također smatrali da je propast tvrtke DigiCash Inc. bila uzrokovana činjenicom da se temeljila na središnjem tijelu. Ključ uspjeha bio je potpuno decentraliziran oblik novca.

e-Gold
Slično poslovanje razvila je tvrtka Gold & Silver Reserve, Inc. u razdoblju od 1996. do 2009. godine. Ta je tvrtka osnovala podružnicu pod nazivom e-gold Ltd. radi upravljanja sustavom elektroničkog zlata. Korisnici su mogli međusobno prenositi zlato na daljinu, iskazano u gramima ili trojskim uncama. Poslovanje je cvjetalo, a u vrhuncu je sustav brojao oko pet milijuna korisnika. Mnoge su mjenjačnice prihvatile to elektroničko zlato, a korisnici su ga mogli prenositi i putem svojih telefona. Međutim, američke su vlasti 2007. godine optužile vlasnike za obavljanje financijskih transakcija bez odgovarajuće dozvole. Vlasnici su priznali krivnju i proglašeni su krivima (2008. godine), a mjenjačnice su zatvorene. Zbog priznanja kršenja zakona i prihvaćanja činjenice da im je potrebna dozvola za obavljanje financijskih poslova, suočili su se s blažim optužbama. Ipak, prema američkom zakonu, budući da su proglašeni krivima, nisu mogli ishoditi takvu dozvolu te je e-Gold prestao postojati.

HashCash


Godine 1997. dr. Adam Back iznio je prijedlog na dopisnoj listi pod nazivom HashCash. Bilo je to razdoblje kada je internetska neželjena pošta (posebno ona e-poštom) počela predstavljati ozbiljan problem. Taj je problem privukao pozornost velikih tvrtki, pa je IBM 1992. godine poduzeo prvi korak prijedlogom nazvanim Pricing via Processing or Combating Junk Mail (Naplaćivanje putem obrade ili borba protiv neželjene pošte). Prijedlog IBM-ovih istraživača kasnije će postati poznat pod nazivom Proof-of-Work (dokaz o radu).

Izum Adama Back-a nije se temeljio na IBM-ovu prijedlogu, no imao je mnogo zajedničkih značajki. Koncept HashCash predviđao je primjenu postupka dokaza rada (engl. *Proof-of-Work*) za ograničavanje neželjene e-pošte i DDoS napada; taj se postupak temeljio na trošku slanja svake poruke, čime bi slanje neželjene pošte s vremenom postalo preskupo i neisplativo. HashCash je kasnije postao dio mehanizma Bitcoin-a te je spomenut i u Bitcoin-ovoj bijeloj knjizi.

Osim toga, Adam Back je poznat po tome što je uputio Satoshi Nakamota na Wei Dai-ja nakon što je uočio sličnosti između njihovih prijedloga za elektronički novac. Postojale su samo dvije osobe koje je Satoshi osobno kontaktirao u vezi s Bitcoin-om: prva je Adam Back, a druga Wei Dai.

b-money


Godine 1998. još je jedan istaknuti cypherpunk iznio prijedlog za elektronički novac: Wei Dai predstavio je b-money. Taj se nacrt također temeljio na mehanizmu dokaza o radu (Proof-of-Work) i predstavljen je u dvjema verzijama. Nažalost, b-money je bio podložan Sybil napadima, a Wei Dai nije dovršio svoj rad. Prijedlog nikada nije proveden u djelo.

Nikada nije dovršio svoj izum jer više nije vjerovao ni u korisnost sustava b-money ni u ideologiju kriptoanarhije. U kasnijoj raspravi na forumu LessWrong priznao je: „Nisam poduzeo nikakve korake kako bih programirao b-money. Djelomično je to bilo zato što b-money još nije bio cjelovit i praktičan dizajn, no nisam nastavio raditi na dizajnu jer sam zapravo postao pomalo razočaran kriptoanarhijom do trenutka kad sam završio pisanje o sustavu b-money, a nisam ni predvidio da bi takav sustav, jednom kad se implementira, mogao privući toliko pozornosti i korisnika izvan uskog kruga zagriženih cypherpunka.” Ta je tvrdnja dodatno naglašena u raspravi koju je uputio Adamu Back-u i ostalim Cypherpunkovima, a kojom je dokazao da ne vjeruje u praktičnu primjenu sustava b-money: „Mislim da će b-money u najboljem slučaju biti nišna valuta ili mehanizam za provedbu ugovora, namijenjen onima koji ne žele ili ne mogu koristiti sustave pod pokroviteljstvom države”.

Ipak, iako Wei Dai nije previše vjerovao u svoj izum, netko drugi jest. Desetljeće kasnije, slijedeći savjet Adama Back-a, Satoshi Nakamoto kontaktirao ga je kako bi proučio njegov prijedlog elektroničkog novca pod nazivom Bitcoin. Razmijenili su tri e-maila. U prvom, od 22. kolovoza 2008., Satoshi je napisao:

„Sa velikim sam zanimanjem pročitao vašu stranicu o sustavu b-money.  Pripremam objavu rada u kojem vaše ideje razrađujem u cjelovit, funkcionalan sustav. Adam Back (hashcash.org) uočio je sličnosti i uputio me na vašu stranicu.

Moram saznati godinu objave vaše stranice o sustavu b-money kako bih je mogao navesti u svom radu.  Navod će izgledati ovako:
[1] W. Dai, "b-money," http://www.weidai.com/bmoney.txt, (2006.?).

Nacrt rada možete preuzeti na poveznici http://www.upload.ae/file/6157/ecash-pdf.html.  Slobodno ga proslijedite svima za koje smatrate da bi bili zainteresirani.“

Wei Dai odgovorio je na ovu e-poruku. Napisao je:

"Pozdrav, Satoshi. Projekt b-money najavljen je na dopisnoj listi Cypherpunks 1998. godine. Ovdje je poveznica na arhiviranu objavu: http://cypherpunks.venona.com/venona.com/date/1998/11/msg00941.html

Rasprave o tome mogu se pronaći na: http://cypherpunks.venona.com/date/1998/12/msg00194.html.

Hvala što ste me obavijestili o svom radu. Proučit ću ga i javiti vam se ako budem imao kakvih komentara ili pitanja."

No, Wei Dai nije analizirao Satoshi-jev nacrt niti je odgovorio Satoshi-ija. Dana 10. siječnja 2009. primio je još jednu e-poruku od Satoshi-ija u kojoj ga je ovaj obavijestio da Bitcoin u potpunosti funkcionira:

„Želio sam vas obavijestiti da sam upravo objavio potpunu implementaciju sustava opisanog u radu koji sam vam poslao prije nekoliko mjeseci – Bitcoin v0.1.  Detalji, mogućnost preuzimanja i snimke zaslona dostupni su na adresi www.bitcoin.org.

Smatram da se njime postižu gotovo svi ciljevi koje ste nastojali ostvariti u svom radu o sustavu b-money.

Sustav je u potpunosti decentraliziran, bez poslužitelja ili pouzdanih strana.  Mrežna infrastruktura može podržati širok raspon transakcija i ugovora s posredovanjem (escrow), no trenutačni je fokus na osnovama novca i transakcija.“

Wei Dai nije održao vezu sa Satoshi-jem iz razloga poznatih samo njemu. Možda nije vjerovao u potencijal Bitcoin-a ili se nije slagao s valutom bez stabilne vrijednosti. Ono što je sigurno jest da je nakon godina požalio zbog svog postupka:

"Smatrao bih da je Bitcoin podbacio u pogledu svoje monetarne politike (jer ta politika uzrokuje veliku volatilnost cijene, što nameće znatan trošak korisnicima koji se – žele li koristiti tu valutu – moraju ili izlagati nepoželjnim rizicima ili pribjegavati skupom zaštitnom osiguravanju od rizika). (Možda je to dijelom i moja krivnja jer, kad mi se Satoshi javio tražeći komentare na nacrt svog rada, nikad mu nisam odgovorio. U suprotnom, možda sam ga – ili njih – mogao odvratiti od ideje o „fiksnoj količini novca“.)"

Iako toga tada nije bio svjestan, Wei Dai je ušao u povijest kao jedna od dvije osobe koje je Satoshi Nakamoto osobno kontaktirao prije pokretanja Bitcoin-a.

Bit Gold
Još jedan istaknuti cypherpunk koji je pokušao osmisliti rješenje za privatni oblik elektroničkog novca bio je Nick Szabo. S tom je idejom bio upoznat zahvaljujući prijašnjoj suradnji s dr. Chaum-om u tvrtki DigiCash. Svoj je prijedlog, nazvan Bit Gold, javno predstavio 2005. godine, iako ga je razvijao još od 1998. Prema tehničkoj dokumentaciji, njegov je izum trebao „koristiti referentne funkcije te tehnike kriptografije i replikacije za izgradnju inovativnog financijskog sustava, bit gold, koji ne služi samo kao sustav plaćanja, već i kao dugoročni spremnik vrijednosti neovisan o bilo kojem pouzdanom autoritetu”. Više pojedinosti o ovom prijedlogu može se pronaći i na Szabovom blogu.

Bit Gold je koristio koncept višekratno iskoristivog dokaza o obavljenom radu (Reusable Proof-of-Work), no bio je podložan i Sybil napadima, slično kao i b-money. Taj koncept nikada nije zaživio kao praktična primjena te je ostao zabilježen u povijesti tek kao objava na blogu, budući da je nailazio na previše tehničkih poteškoća za funkcioniranje u stvarnom okruženju. Ipak, temeljne ideje iza Bit Golda dodatno su nadahnule Satoshi-ija za njegovo remek-djelo – Bitcoin.

---

Satoshi, posljednji (?) Cypherpunk



Zamislite Satoshi-ija Nakamota ujutro 3. siječnja 2009. godine. Upravo je na kiosku u prizemlju kupio novine The Times. Vrativši se kući, pije vruću kavu i čita glavni naslov: „Ministar financija pred drugim paketom pomoći bankama”. Još uvijek se čeka pronalazak „blok-geneze” (genesis block). Što li mu prolazi kroz glavu? Možda je sam sebi promrmljao: „Ovo je ipak previše! Vlada je prešla svaku moguću granicu! Ali tu je sada Bitcoin...”.

Nitko ne zna što mu je toga dana prolazilo kroz glavu. No, ono što je sigurno jest da je 3. siječnja 2009. godine iskopan Bitcoin-ov blok postanka (genesis block) te da je u njega utisnut naslov glavnog članka iz novina The Times.

Rad na Bitcoin-u započeo je gotovo dvije godine ranije, 2007. godine. Satoshi, koji se također pridružio dopisnoj listi Cypherpunksa, zasigurno je pratio što se dogodilo sustavu e-Gold i njegovim vlasnicima. Stav države prema privatnim oblicima novca bio je jasan. Gospodarski i politički kontekst bio je nepovoljan jer se svijet suočavao s velikom krizom. Možda je Bitcoin bio Satoshi-jev osobni san. Ili ga je možda na rad na njegovu izumu potaknuo kontekst zbivanja u svijetu. Kakva god bila istina, činjenica je da je slijedio taj san cypherpunka – san koji su dijelili i libertarijanski prethodnici.

Polazeći od libertarijanske i kriptoanarhističke ideologije te slijedeći koncepte svojih prethodnika, Satoshi Nakamoto uspio je stvoriti „novi sustav elektroničkog novca koji u potpunosti funkcionira na načelu izravne razmjene među korisnicima (peer-to-peer), bez posrednika od povjerenja”. Sustav bi „omogućio izravno slanje internetskih plaćanja s jedne strane na drugu, bez potrebe za posredovanjem financijske institucije.  Digitalni potpisi dio su rješenja, no glavne se prednosti gube ako je i dalje potrebna pouzdana strana koja bi spriječila dvostruku potrošnju.“

Drugim riječima, Bitcoin je bio prvi elektronički oblik privatnog novca koji je ljude napokon mogao osloboditi državnog nadzora, budući da su se sredstva mogla izravno prenositi između pojedinaca, bez posredovanja bilo kakve treće strane – poput banaka, koje djeluju kao produžena ruka države.


Satoshi-jev libertarijanizam prisutan je u mnogim njegovim riječima.

„Tradicionalni bankarski model postiže određenu razinu privatnosti ograničavanjem pristupa informacijama na uključene strane i pouzdanu treću stranu.  Potreba za javnom objavom svih transakcija onemogućuje primjenu te metode, no privatnost se ipak može očuvati prekidanjem tijeka informacija na drugom mjestu: anonimizacijom javnih ključeva.  Javnost može vidjeti da netko šalje određeni iznos drugoj osobi, ali bez informacija koje bi tu transakciju povezivale s bilo kime.  To je slično razini informacija koje objavljuju burze, gdje se vrijeme i opseg pojedinačnih trgovanja – tzv. burzovna vrpca (*tape*) – javno prikazuju, ali bez otkrivanja identiteta uključenih strana.”

Još jedan dobar primjer vezan uz ovu temu naveden je u članku portala The Verge iz 2015. godine, koji opisuje njegovu prvu raspravu s Martti Malmi-jem – osobom koja će kasnije postati administrator foruma BitcoinTalk. Martti je također bio osoba anarhističkih stavova, budući da je bio član sada ugašenog foruma anti-state.org. U članku stoji:

„U svojoj prvoj e-poruci Satoshi-iju Nakamotu, u svibnju 2009., Martti je ponudio svoje usluge: „Volio bih pomoći oko Bitcoin-a, ako postoji nešto što mogu učiniti,” napisao je.

Prije nego što je stupio u kontakt sa Satoshi-jem, Martti je pisao o Bitcoin-u na forumu anti-state.org, posvećenom ideji anarhističkog društva organiziranog isključivo putem tržišta. Pod nadimkom Trickster, Martti je ukratko opisao koncept Bitcoin-a i zatražio mišljenja: „Što mislite o ovome? Zaista sam uzbuđen zbog pomisli na nešto praktično što bi nas doista moglo približiti slobodi još za našeg života :-)”

Martti je u svoju prvu e-poruku Satoshi-iju uključio poveznicu na ovu objavu, a Satoshi ju je brzo pročitao i odgovorio.

„Tvoje razumijevanje Bitcoin-a je potpuno točno,” uzvratio je Satoshi.“

Sljedeći dio prikazuje prve naznake razvoja Bitcoin-a (napomena: hvala korisniku cygan na ovom dijelu!) -- riječ je o pet e-mailova razmijenjenih između Satoshi-ija i Adama Back-a. Ako je tim e-mailovima za vjerovati (a to nije lako potvrditi), kontakt između Satoshi-ija Nakamota i Adama Back-a postojao je još od kolovoza 2008., kada je Satoshi zatražio Adam-ovo mišljenje o svom radu. Uz pomoć tih pet važnih „dokumenata” možemo ponovno rekonstruirati određeno vremensko razdoblje i uvidjeti da je Satoshi bio u kontaktu s pojedinim cypherpunkovima.


Satoshi-jeve riječi vrlo dobro oslikavaju njegovu viziju. A njegovu pouku nikada ne bismo smjeli zaboraviti.

Isto vrijedi i za njega kada je riječ o dijeljenju interesa pokreta Cypherpunks – omogućio je ljudima slobodan pristup Bitcoin-u, odnosno privatnosti koju Bitcoin pruža. Omogućio je slobodan pristup i jednostavnu uporabu kriptografskih ključeva na kojima se temelji njegov protokol. Bitcoin je trebao (i u tome je uspio) u potpunosti promijeniti slobodno tržište. Naposljetku, bio je to oblik građanskog neposluha. Način zauzimanja pozicije ispred državnog novca – novca koji je moguće pratiti, novca podložnog inflaciji, novca koji iz dana u dan gubi vrijednost jer državni tiskarski strojevi neprestano puštaju u optjecaj nove količine novca.

Želio je pomoći ljudima da ponovno budu slobodni. A to je bilo moguće uz pomoć Bitcoin-a. Nijedna banka ni vlada više nisu mogle „musti” ljude i oduzimati im novac putem manje ili više sofisticiranih mehanizama, poput poreza na prijenos sredstava, poreza na prodaju proizvoda ili poreza na prodaju radne snage. Bitcoin je dostupan svima i u njemu leži sloboda; ako želite imati kontrolu nad svojom privatnošću i financijama, sve što trebate učiniti jest prihvatiti ga.

Tim May je u više navrata, tijekom niza godina, predvidio pojavu Bitcoin-a. Primjerice, u svom eseju Crypto Anarchy and Virtual Communities iz 1994. godine izjavio je: „Tehnologija je pustila duha iz boce. Kriptoanarhija oslobađa pojedince od prisile njihovih fizičkih susjeda – koji ne mogu znati tko su oni na internetu – kao i od vlada. Za libertarijance, snažna kriptografija pruža sredstvo kojim se može izbjeći vlast“.

Bitcoin je stvaran i tu je da ostane. Nebo se počelo rušiti 1979. i od tada neprestano pada. Vlast je izgubila rat. Sloboda je u našim rukama.

---

Ovo je nastavak mog prethodnog teksta o Cypherpunkovima, povijesti i kriptoanarhiji. Duh Cypherpunka živi u mnogima od nas. Naša je dužnost održati ga na životu. Naša je dužnost nastaviti se boriti za slobodu!

Referenca:
- Prošlo je 12 godina, a ljudi još uvijek ne znaju koristiti Bitcoin niti čemu on služi
- Vlada dolazi po trgovce!
- Kriptovaluta vs digitalni novac koji izdaje država
- Kriptoanarhistički manifest - svi bismo ga trebali pročitati
- Vladari već stoljećima pokušavaju ograničiti pristup informacijama i slobodi
- Deklaracija o neovisnosti kibernetičkog prostora – svi bismo je trebali pročitati
- When the govern wants to hold your private keys
- Poziv za Julian Assange || Manifest WikiLeaks - Svi bi trebalo da ga procitamo

---

---